Kutija želja
Presedan
Nocas sam sanjala da sam upoznala curu koja je toliko plivala protiv struje da je slomila obje ruke.Nisam se mogla prestat divit njenoj hrabrosti i ustrajnosti.Kao mala je upala u Kupu i skoro se utopila.Nitko se nikad nije toliko borio protiv sudbine.Stvarno sam mislila da je to najveci heroj kojeg sam upoznala.Kad sam ujutro sva uzbudjena ispricala svoj san sestri,ona me hladno pitala:"Pa zasto je plivala protiv struje?"Ima pravo,pomislila sam u sebi.Svi uvijek kazu da ne treba ic protiv struje.Al' u mom snu to je bila najpozitivnija stvar koju je itko ikada napravio i ta cura je zadobila moje postovanje .To je vjerojatno bio izuzetak u kojem sam se prepoznala i kroz san pronasla opravdanje za svoj "stil" plivanja.Nikad necu dopustit da potonem koliko god mi voda ulazila u usta!
05.04.2008. u 14:02 | 0 Komentara | Print | # | ^Povratak iz Gvajanske dzungle ili Kako je Potjeh trazio istinu
Zadnjih mjesec dana sam izasla iz fokusa.Jednostavno nisam centrirana.Osjecaj lebdenja i nemoci me ne napusta ni uz najvece napore.Pokusavam preuzeti kontrolu u zivotu i biti glavna i jedina osoba koja uredjuje svoju sudbinu,ali svaki takav pokusaj mi se obija o glavu.Valjda se neki put treba jednostavno prepustiti i cekati da sto prije prodje taj period zivota kad jednostavno nista nije onako kako bi trebalo bit.Unutar mene se vode sukobi,lome se slike i nacin kako ja dozivljavam sebe i kako me drugi dozivljavaju.Nastojeci svima ugodit imam osjecaj da zapravo idem protiv sebe i sebi na ustrb,a opet osjecala bi se ko shule da postupam drukcije.Dogadja mi se da cak i kad sasvim dobronamjerno nastupam prema drugima moje rijeci drugacije zvuce izvana jer dobivam krive reakcije na izgovoreno.Nije stvar u jeziku ni intonaciji,vec u mojim prevelikim ocekivanjima.Sta bi mene uopce trebalo biti briga kako cu ja ili moje rijeci biti shvacene,dal cu uspjet nekoga usrecit ili cu nekoga nehotice nazivcirat i zasto mi je pobogu to uopce vazno.Ne zelim vise ovisiti o tudjem raspolozenju i projicirat slike drugih o meni,kroz mene.Trazim istinu o sebi.Zelim biti slobodna,neogranicena od tudjih pogleda,razmisljanja i dozivljaja.Htjela bi se uzemljit i postati koncentrat.Cista vodka,bez leda.Od svega drugog me boli glava.
Gvajanska dzungla
Svako tolko se pojavi neka sitnica koja te povremeno obori i onda histericno,odusevljeno maltretiras sve oko sebe svojim otkricem.To ne valja,al sta kad si ne mozes pomoc.Jednostavno ti nije jasno da i drugi nisu time zavedeni.Tako je mene danas odusevio National geographic sa svojom pustolovinom u Francuskoj Gvajani smjestenoj u Juznoj Americi.Malo sam ju proucila i saznala da je to prekomorski departman Francuske i ujedno jedini teritorij Europske unije u Juznoj Americi.Velikim dijelom se sastoji od prasume i Tumac-Humac planina u kojoj su dvoje istrazivaca trazili zivotinjske i biljne vrste.Daleko od toga da su me male zabe, pauci i gliste zaintrigirale,a da ne spominjem podmuklo nagovaranje jednog istrazivaca da mu kolegica polize jednog divovskog crva od 40 dag kojeg je nasao na podu kako bi se uvjerila da ima gadan okus.E,sad ovo ne treba shvatiti kao seksualnu aluziju jer debela glista zaista nije nikakva asocijacija.Ali cemu lizanje!?Pa normalno da ima gadan okus,ko je uopce i tvrdio da je glista fina?Nakon sakupljanja raznih drugih cudnovatih biljaka,istrazivaci su krenuli prema litici u potrazi za 'visecim vrtovima' koji bi trebali sadrzavati nekakve potpuno ocuvane oblike zivotinjica koje su provele svo vrijeme izolirane u zacahurenim travama strmih planina.Nakon sto su se uspeli na okomicu koju je prethodno osigurala konopima grupa alpinista,smjestili su se u satorima na nekakvim krhotinama,izbocinama na tim strminama.E,pa to mi je stvarno genijalno.Meni je avantura spavati na svom krevetu par cm od poda,a kamoli na nekoliko stotina m strmoglavoj plohici.Pred jutro prikazujuci sam pocetak dana,zoru,svitanje,porod zemlje,rodio se i u meni,napokon,osjecaj pripadnosti i ljubavi prema mojoj mami.Mojoj mami Zemlji.To je trenutak koji me odusevio,da covjek prespava noc na litici sa koje ga ujutro budi najljepse sunce,a neposredno u podnozju ispod njega leze oblaci.Zar to nije divno da jednom pogledas na oblake s druge strane,da ih gledas onako s visoka i da se osjecas tako mocno i slobodno,da ti cak ni nebo nije granica...Za takav trenutak ne bi pozalila ni da trenutak iza umrem.Nakon nezaboravnog jutra krenuli su u potragu za netaknutim zivotinjskim carstvom u 'visecim vrtovima' i tamo pronasli male zelene kuglice,mamu skorpionku sa bijelim bebama skorpionima na ledjima i jos svakakve paukove u svim bojama.Cak je i to skupljanje nepoznatih potencijalno opasnih bica u neku ruku bilo zanimljivo i privlacno.Nakon te emisije sam tesko obolila.Imam uzasno neodoljivu zelju da pobjegnem u prirodu!Juuuhhhuu!
Vlasnistvo i druga stvarna prava
-Eeej!Di ces?
-Hej,idem do grada,ides samnom?
-Da,da moze,moram se nac sa Ivanom ko Rijecke.
-Ej ne mogu vjerovat kako divan dan.Sad bi najradije bila u Kostreni i bez beda bi se okupala.Stvarno je prevruce.
-Bili smo mi neki dan na Rjecini i ova budala Kreblo se bacio.E mislio sam da ce frajer umrijeti.Popio je negdje 26 litra pive i kad je izaso otrijeznio se u sekundi.Ful se usrao da ce mu srce puknut kolko je voda bila ledena.
-A daj ne mogu vjerovat!On bas svaki put tako nesto mora izvest.Kako je on lud.Imas super naocale.
-Sta da?Bas ih obozavam.Nikom ne stoje dobro.Ajde probaj.
-Kako su dobre!Sve je ruzicasto,totalno podizu raspolozenje.Bas gledas svijet kroz ruzicaste naocale!
-Ful ti dobro stoje.Moram ti ih posudit.Ne mogu vjerovat,inace nikom ne stoje.
-Zasto posudit?Daj mi ih.
-A ne mogu ti ih dat.
-Zasto?
-Ful volim te naocale.Stvarno ti ih ne mogu dat.
-Pa to je samo komad plastike.Ne trazim te da odas nesto o sebi ili dio tvog vremena.To su samo neke glupe naocale.Ionako ces ih danas sutra izgubit ili slomit.
-A joj,e stvarno ti ne mogu dat.Bas ih volim.Drage su mi,totalno.
-Ej pa to su naocale.Kako ih mozes voljet?To je samo stvar.Sta bi plakao da ih izgubis?
-Ne bi plako al bi mi bilo krivo!Kuzis?
-Ne kuzim.Te naocale su ti tako vrijedne da si rekao da su ti drage i da ih volis i da bi bio tuzan da ih izgubis.To je kao grijeh...to da volis neku stvar.
-Ma dobro.Ne kuzis i ne mogu ti objasnit.Sta,ti bi kao meni dala svoje naocale?
-Bez beda.Stvari mi nista ne znace.Nista ne posjedujem i sve je prolazno....Evo ti naocale,ionako me ne zanima ruzicasti svijet,bolji mi je ovaj u raznim bojama.Vidimo se!
-Da,da,ajde bok!
CHAGAEV
Veceras se dogodila jedna strasno dobra stvar.Nemoguce je postalo moguce.Kosjenka i Regoc su otplesali u ringu savrsen valcer.Svjestski prvak u teskoj kategoriji Valuev(jedan Shrek visine 2,34 m cca i 144 kg)i protivnik Chagaev(oko pola metra manji i 30 kila laksi),priredili su boksacke orgije u kojima bi najveci mrzitelji ovog sporta uzivali.Dvanaestu rundu zavrsili su svjezi kao i prvu,potpuno profesionalno i sportski.Iako sam na pocetku meca sa skepsom promatrala Chagaeva koji se cinio ko skakavac kraj Valueva ciju je velicinu naglasavala i groteskna,gotovo rugobna faca sa ipak malom dozom topline nakon sto nas je Mavrovic obavijestio da je taj prvak nedavno po drugi put postao tata.Tu zivotinjsku surovost pojacavale su i dlake razmaljane po ledjima i prsima i hladan pogled ispod ociju.Tijekom meca je toliko bio nadvijem nad ocito manjim protivnikom da mi je zaista tesko opisati Chagaeva.Ali iako u nepovoljnijem polozaju i ocitom nesrazmjeru,"mali" se borio kao zvijer i pametnom taktikom uspio oduzeti naslov Valuevu.Bez obzira na rezultat bilo je nevjerojatno zadovoljstvo promatrati tako strastvenu borbu i toliko kvalitetan boks.Ipak dodatnu dozu ispunjenja pruza osjecaj da je ipak sve ostvarivo koliko god se cinilo tesko i nemoguce na prvi mah.Naravno,uz puno truda i borbe.Najbitnije je uvijek se boriti i biti ustrajan u necemu i pritom dat sve od sebe,pa i vise.Posljedice ce se pokazati jer one nisu motiv vec usputna nagrada.Jednom je Gary Player rekao:"Sto vise treniram,to me vise prati sreca."
NOIN SAN
Sanjala sam nocas veliki potop,sam kraj.U trenu kad se sekunda pretvorila u paralizirajuci trenutak,stajala sam ispred divovskog vala (kad bi uopce takvu vodenu silu koja se spremala obrusiti preko jednog mrava ko sto sam ja mogla nazvati valom).Nisam umirala od straha jer sam bila savrseno svjesna da je za odnosenje mog malog zivota toj 'zvijeri' dovoljna jedna kap.Jedino pitanje koje mi se spustilo kao zastor na oci je bilo:Kako nam se to dogodilo?(misleci pritom na covjecanstvo).Tek na javi sam shvatila koliko je pitanje apsurdno.Nisam se previse trudila bjezat od neizbjeznog i to je bilo prvi put u cijeloj mojoj povijesti snova da nisam nasla izlaz i da me vlastiti san ubio.Centrifugalne sile su me povukle i ja sam bila zauvijek zarobljena u morskoj ves masini.Potpuno izgubljena i savladana u vlastitoj prici.Zar je moguce da glavni junak ubije autora?Kraj se nametnuo sam od sebe,potpuno nepredvidivo i neizbjezno demonstrirajuci visu silu kao izvanrednu okolnost.A sve je zapocelo tako da sam prolazila preko sljuncane plaze u zoru,javljajuci se mami na mobitel i vidno iznenadjena ljepotom dana ushiceno opisivala drvene molove uz koje je bilo privezano desetak barki na kojima su spavali ljudi.Nekako sam im zavidjela jer sam i ja htjela lezati na tako mirnom,jedva titrajucem moru i sanjati.Bio je to pocetak savrsenog dana,najljepseg koji sam ikada vidjela.Prolazeci ,jedva sam se prisila da napokon skinem pogled s tog prizora i gledam ispred sebe.Taj osjecaj nikako nisam htjela zaboraviti.A onda se netko naljutio i poceo bespovratno odnositi nase pjescane svjetove...
Nescimus horam neque diem...............(Ne znamo ni dana ni casa)
Namigni mjesecu ako te budi
Mora da se vec dugo nisam probudila jer je danas sunce bilo prelijepo toplo i ugodno,mirisalo je po slobodi i ljetu kao da nikada nece prestati i kao da kisa ne postoji.Takvu sigurnost osjetis jednom u zivotu.Kao da jos tisuce novih okretaja Zemlje nagovjesta da se nista nece promijeniti i da ce se taj dan unedogled ponavljati.Zatvorim oci da upijem trenutak i zaplovim u meki smijesak.Ne vjerujem da je stvarno i sigurno samo sanjam.Danas je prvi dan nakon kraja.Danas je dan kad je sve moguce.Otvaraju se nova vrata i svijetovi,bljesak punog mjeseca koji me mucio i proganjao cijelu noc sretno je izgubljen.Sunce me budi i oslobadja.Bas sve je moguce i ja sam nekako sretna.Prihvacam i zalazak,tako lijep oprostaj kao sto je sumrak ne moze biti ipak toliko tuzan i bolan...Sjecam se samo lijepih stvari a mjesecu namigujem.Jos puno stopala u pijesku moram ostaviti,odmjeriti korake do vjecnosti i zagrliti neznanca,mahnut vjetru dok mi plete kosu i poljubiti jednu malu ruku..Negdje kroz tisucu okretaja...Jednog dana sa suncem u ocima...
Sahrana ljubavi
Danas popodne idem na sahranu nase ljubavi.Puno cu plakati,bacati se na pod i mrziti.Bez zraka se vratiti doma i sutradan praviti kao da zivot tece dalje ili kako se vec zove ova predstava na daskama koje vise nista ne znace.
Osjecam se kao leptir kojem su skinuli prasinu sa krila...
FALLING
Majmun je nastao od covjeka
Gledala sam jucer projekciju kratkih art filmova o covjeku preobucenom u majmuna koji sece po New Yorku i jede bananu.Potom baci koru i namjerno se posklizne na nju.I tako jedno 7 puta.Pitala sam sestru jel moze vjerovat kakav ludi film ."Sta to koji k.. znaci?"pitam ja zivcano skrsenih ruku."To si ti.Taj majmun.I svaki put napravis istu gresku.U banani si draga",kaze ona meni iritirajuce skulirano.Imala je jebeno pravo i to me jos vise zivciralo.Drugi film.Sest frajera obucenih u bijele tute (radna odijela) sa prozirnim naocalama ko za varenje i detektorom metala,idu prema plazi.Zapocinje njihov radni dan.Drzeci te stapove u ruci prelaze kilometarsku pjescanu plazu i na svaki signal vade lopaticu i pocinju kopati."Ma sta oni traze,sta misle da je nekome na plazi ispala poluga zlata,aktovka s milju eura,sta?Ma i da nadju neku narukvicu il nesto sta ce s tim?"pitam opet zivcano sestru."Vidis neki ljudi rade tako besmislene stvari od kojih nikad nece imati koristi.Ko sto neki upisu fax i studiraju,muce se,a nista od toga.Mozda su trebali upisati neki drugi fax,jer ovo ionako nece uroditi plodom.Sizifov posao",sporo smirenim glasom ona odvrati."Ide ti danas prcanje,a stara?Bas su ti sjeli ovi filmici.Idem doma ucit",dignem se nervozno."Ne cekaj,evo ovaj je nesto nasao,cekaj da vidimo sta.Ahh,super!Hej,nasao je ukosnicu i metalno slovo R!Sretno s ucenjem!",prposno odvrati."Jadna si!"otpjevusim joj na izlasku."Hoces se nac s 'bananom'?"zagonetno izbaci svoje desno buljavo oko."Naravno,sta je majmun bez banane?"
